Konferencija COP 21 Crna Gora- Pariz

U susret Konferenciji Ujedinjenih nacija u Parizu, Fondacija Petrović Njegoš, Ambasada Francuske u Crnoj Gori i Univerzitet Mediteran su 11. decembra 2015. godine u Podgorici organizovale Konferenciju COP 21 Crna Gora- Pariz.

Specijalni gost Konferencije je bio g-din Sebastijan Balibar, član Francuske akademije nauka i autor studije: Klima, jasno razumjeti da bi se moglo reagovati.

Govor predsjednika Fondacije na Konferenciji COP 21 Crna Gora- Pariz 

Dragi prijatelji, sve vas bratski pozdravljam !

Izvinjavam se zbog protokola, ali danas pred pitanjima koja ćemo evocirati ne postoji ni Princ, ni Predsjednici, ni dekani, ni studenti, ni bogati, ni siromašni, ni mladi, ni stari… Samo živa bića suočena po prvi put od početka vremena sa prijetnjom nestanka čovječanstva. Ako mogu tako da se izrazim, svi smo u istoj barci.

Zato sam srećan što smo mogli organizovati ovaj forum o klimi u danima kada se završava COP dvadeset jedan, dvadeset prva konferencija o klimi koju mnogi zovu «  konferencija poslednje šanse », a koju ja više volim da zovem «  konferencija prve šanse ». Naime mi, ljudska bića, nikad nismo bili toliko svjesni hitnosti sprovođenja velike reorganizacije naših društava. To je za mene prva prilika, a oni koji je odbiju su striktno govoreći «nehumana bića».

Dakle, danas u Podgorici, mi ovdje prisutni imamo iste brige, čak iste slike, iste teme za razgovor kao i oni koji upravljaju planetom, a koji su se okupili u Parizu.

Pariz/ Podgorica ista bitka.

Dozvolite mi prije svega da odam počast nevinim žrtvama, njima sto trideset koje su u Parizu svirepo ubili mladi ljudi otrovani iracionalnom mržnjom. Mržnjom prema sebi samima, mržnjom prema životu, mržnjom prema istom onom Bogu kojeg prizivaju a kojeg preziru uništavajući njegovo djelo.  

Upravo je ovo povezano sa temom koja nas je danas okupila.

Jer je jedini odgovor toj mržnji ljubav, ljubav prema životu, prema planeti koja je nosi i prema onima koji tu planetu nastanjuju.

Ljubav je uvijek predstavljena kao naoružani anđeo. Naoružan lukom i strijelom. Strijela koja budi ravnodušne, ali i strijela za boj na koji smo ponekad isprovocirani mržnjom i varvarstvom.

Isto se pitanje postavlja : da li je čovjek dovoljno lud da se samouništi mržnjom ili pohlepom ?

Pitanje koje nas danas brine i koje, takođe, dovodi u pitanje našu ljudskost, a od ljudi zahtijeva talenat za ljubav : strast, velikodušnost, nesebičnost, kreativnost, solidarnost.

Naime, borba protiv klimatskog zagrijavanja i njenih posljedica neće biti laka i od nas će zahtijevati žrtve. Treba se distancirati od individualizma i antropocentrizma. Treba prevazići potrošačku euforiju koja nas troši. Kao što to ljubav od nas obično zahtijeva, treba mijenjati navike, način života, ako ne želimo da nas buduće generacije proklinju i da čovječanstvo potone u okean mržnje.  

Zato sam predložio da pitanja povezana sa globalnim zagrijavanjem postavljaju mladići i djevojke koji će nas naslijediti, ali takođe, da odgovori za koje se nadam da ćemo im moći dati budu kratki i jasni. Pitanja koja se njima nameću naspram odgovora koji se od nas traže.    

Zato sam i želio da danas bude prisutan Sebastien Balibar, istraživač na Ecole Normale Superieure u Parizu, koji rukovodi i odjeljenjem za fiziku na Akademiji naukam i saradnik je Međuvladine komisije Ujedinjenih nacija za klimatske promjene (IPCC). Upravo je napisao i objavio dobro dokumentovanu knjigu čija je tema klima.

Dragi Sebastien, želim da ti zahvalim što si uspio da dođeš uprkos velikim obavezama po drugi put ti želim dobrodošlicu u Crnu Goru. Naime, Sebastien je i član izvršnog odbora Nagrade Nikola Tesla, koju je Fondacija osnovala, i prošle godine je dolazio na dodjelu nagrade.

Ali prije nego mu dam riječ, dozvolite mi da toplo zahvalim svima koji su doprinijeli organizaciji ove Konferencije.

Hvala dragoj Veornique koja nije trenutno u Crnoj Gori , hvala Jean Jacques Forté-u i Francuskom insitutu na podršci i učešću. Hvala dragom rektoru, gospodinu Vukoviću i ekipi Univerziteta Mediteran koji će animirati konferenciju. Posebno zahvaljujem studentima i njihovom ekotreneru Mileni Bulatović. Hvala svima koji su prihvatili da učestvuju i ožive diskusiju.  

Hvala direktorici Uprave za kadrove, gospođi Svetlani Vuković što nam je ustupila salu.

Hvala tehničkoj podršci i prevodiocima.

Hvala svima na prisustvu i nadam se da ćete nakon ovog foruma biti osvješćeniji, da ćete se više uključiti u sam proces borbe, da ćete biti solidarniji u odnosu na sve napore koji su učinjeni i koji će to tek biti kako bi se izbjegla katastrofa u životnoj sredini koja nam prijeti usljed klimatskih promjena.

Ove dvije reprodukcije koje možete vidjeti sa strana konferencijskog stola su reprodukcije izvrsnog rada koji Anka Burić sa CANU-om upravo radi «  Stećci u Crnoj Gori ». U pitanju su otisci napravljeni od primitivnih stećaka koji su pronađeni u dvorištu Biljarde. Čovjek isklesan u kamenu između neba i zemlje koji se drži za vertikalnu šipku (drvo ili koplje) me odmah podsjetio na ljudsku sudbinu, a frotaž / otisak od uglja na kojem Anka trenutno radi mi je odmah nametnuo pitanje koje svi treba sebi da postavimo «  Kakav trag će čovjek ostaviti na planeti zemlji ».  

Želim da čestitam Anki na ovom originalnom grafičkom radu koji je, usuđujem se reći, metafizički.

Kratki filmovi koje ćete vidjeti su produkcija jedne NVO « Wild Touch », glaciologa Claude Lorius i režisera Luc Jacquet, autora filmova « Marš pingvina » i « Led i nebo ».   Želim da im čestitam na izvrsnom poslu koji obavljaju.

Za njih vam ne trebaju autorska prava, tako da ih možete skinuti sa njihovog web sajta , mi smo neke titlovali uz podršku Francuskog instituta i distribuiraćemo ih kao pedagoški materijal u različitim školama u Crnoj Gori i susjednim zemljama.

Odavno sam zaronjen u sva ova pitanja koja se tiču životne sredine. Više sam nego ikad uvjeren da je Ekološka država za Crnu Goru jedina perspektiva koja nas može okupiti oko jednog vrjedonosnog projekta, a koji može skrenuti pažnju i obezbijediti podršku čitavog svijeta.

Kod ovakvog izazova više nego ikada u našim planinama odzvanjaju riječi Petra Drugog – «  Neka bude što biti ne može ».

Hvala za pažnji